Kantautorka Sara Renar nije nepopoznat gost crnogorskoj publici. Ono što je čini prepoznatljivom na regionalnoj sceni su njena originalnost u pisanju tekstova i komponovanju muzike, a to što radi muziku od srca i nastoji da stalno traga za nečim novim, ističe kao svoje kvalitete, kojima osvaja publiku.
Nedavno je u Džez klubu „Evergrin” u Kotoru pjevala svoje odabrane autorske kompozicije, a među njima i najvažnije pjesme sa albuma „Djeca”, „Jesen”, za koji je 2015. godine osvojila prestižnu nagradu Porin, kao i kompoziciju „Tišina”, sa istoimenog trećeg studijskog albuma, koji je u brojnim medijima proglašen izdanjem godine i nominovan za nagradu Impala. Do sada je više puta nastupala u Nikšiću, Podgorici, Herceg Novom, Budvi i jednom ranije u Kotoru, a publika je svuda odlično prihvata. Ističe da Festival „Poezika” ima značajno mjesto u njenoj dosadašnjoj karijeri i u životu uopšte: na ovom festivalu u Novom Sadu je 2014. godine dobila nagradu za pjesmu „Jesen”, što je za nju bio „vjetar u leđa”. Ove godine je, pak, bila u žiriju za druge mlade nade, a u junu je zajedno sa kantautorima Kralj Čačka, Dimitrije Dimitrijević i Marko Tomaš, nastupala na Pjaci od kina u Kotoru u ljetnjem izdanju „Poezike”.
-Uvijek kad su ljetnje svirke na moru, to je neki miks turista, jedan tip atmosfere, a kad nije turistička sezona, ili na kontinentu, to je uvijek lijepo, intenzivno - kaže Sara.
Njeno stvaralaštvo je teško definisati, ali, kako kaže, „to sigurno nije džez”.
– Radim eksperimentalni pop, neke melodije postoje, ali to je daleko od neke konvencije tradicionalne pop-pjesme. Evo, pet godina se bavim muzikom, od toga tri baš profesionalno, da mi je to jedan izvor prihoda i ja i dalje ne znam da odgovorim na to pitanje, kaže naša sagovornica. Nastup u Džez klubu „Evergrin” je treći njen koncert u turneji koja uključuje i prethodne koncerte u Splitu i Dubrovniku. Prije toga Sara je bila deset dana na turneji po Francuskoj, a do kraja godine još je očekuju koncerti u „Vinilu” u Zagrebu i u Poreču. Nakon toga će se, kaže, posvetiti nečem novom, stvaranju novog materijalao kojem je „vrlo nezahvalno govoriti unaprijed”, jer joj, prije svega, nedostaje stvaralačka tišina i mir.
– Nekakve odrednice već imam, samo što, kad je čovjek stalno na putu, ne može uobličiti svoje djelo- za kreativno stvaralaštvo uvijek treba biti na jednom mjestu, rasterećen od uma i tijela. Nadam se da ću nakon Nove godine „ozbiljnije zagristi”, što se tiče neke nove kreacije. Čovjek traga za nečim što ga muči, zanima, iz duše „grebe”. To je uvijek jedna sprega čiste intuicije koja iznenadi i onda nekakve forme i planiranja. U ovom poslu ti stalno barataš sa energijama na desetine novih ljudi, na svakodnevnom nivou, pogotovo kad je čovjek na turneji i koliko je prekrasno da stvarno iz ničega napraviš pjesmu i to predstaviš publici, imaš taj direktni „fidbek” i toje predivno, ali, isto tako, to je jako puno davanja. Jako je puno davanja u cijelom ovom socijalnom kontaktu i prije svirke, poslije svirke, davanje je kad čovjek daje intervjue, sve to je „trošenje”. Ja sam to izabrala, meni je to lijepo, u tome uživam, ali za kreaciju treba naći neku mjeru- nakon faze krajnje ekstrovertiranosti treba ići u neku introvertnu fazu - objašnjava Sara.
S obzirom na to da živi od ove profesije, zadovoljna je trenutnim statusom samostalne umjetnice u Republici Hrvatskoj. Mladim muzičarima poručuje da budu uporni i hrabri.
– Treba da imaju hrabrosti, ne smiju se bojati i treba da budu uporni i da imaju jaku volju, a takođe, treba biti i malo lud u svemu tome, malo dosta. I onda se u jednom trenutku stvari ili poslože ili ne, ali uvijek je lako naknadno to gledati. Nisam mislila do prije pet godina da će mi ovo biti profesija, pa je tako ispalo (inače sam arhitekta po struci). Ali, evo, život nekad iznenadi lijepo. To je, možda glavna poruka - kaže Sara.
Sa klavijaturistom Zdeslavom Klarićem sarađuje već pet godina, što potvrđuje koliko je važno uzajamno razumijevanje i dijeljenje muzičkih razmišljanja na sceni.
– Strahovito je važno sa kim se sarađuje, „kužiš se” sa tom osobom na nekoj intuitivnom nivou, bez puno objašnjavanja, to je isto lijepo. Naprosto, u jednom trenutku kad toliko puno svirate, onda to i čuješ i kad se radi nešto novo, isto čuješ, kako bi taj muzičar mogao doprinijeti ili ne nužno tačnu dionicu, nego tačno znaš da fali taj „tač” da to bude to. To su lijepe stvari, ističe umjetnica. Ne poznaje dovoljno crnogorsku muzičku scenu, ali je generalno otvorena za saradnju sa ovdašnjim muzičarima, (zašto da ne?).
M.D.Popović

---

Mama je srećna zbog mog statusa samostalne umjetnice
– Sada sam službeno „kompozitor zabavne muzike”, jer uvijek treba biti „neka kategorija”, s obzirom na to da moja muzika nije džez, nije klasika i nije ni muzika za djecu, onda jedina kategorija koja je preostala je zabavna muzika. Moja mama je srećna - mogu malo povoljnije pravdati honorare što se poreza tiče i recimo da onda to ozbiljnije djeluje kad se aplicira za neko takmičenje, konkurs za bilo kakav vid nekakve rezidencije ili umjetničke saradnje ili finansiranje, onda to ima neku veću težinu. Vrijeme će pokazati. Ali, sve se otvori kad se počne, samo čovjek treba da je svjestan cijene da se puno radi, da treba biti ponekad čvrste psihe i živaca, ali sve to daje i puno ljubavi - kaže kantautorka.